glad

Da li se svijet suočava sa rastućom krizom hrane?

Globalne cijene hrane, iako su padale posljednjih devet mjeseci zaredom, ostale su rekordne već nekoliko decenija. A svjetlo na kraju tunela se ne vidi - naprotiv, proizvodnja opada, a broj gladnih se povećava. U tom kontekstu, uloga Rusije u osiguravanju globalne sigurnosti hrane će biti ojačana.

Cijene osnovnih životnih namirnica pale su u narednih devet mjeseci 2022. na svjetskom tržištu nakon rekordnog maksimuma u martu. Krajem prošle godine bili su za 1% manji nego na kraju 2021. godine, pokazuju podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO).

Ipak, prosječni indeks cijena na kraju 2022. godine bio je 14,3 posto viši nego 2021. godine. Kao rezultat toga, troškovi žitarica su dosegli novi rekord, nadmašivši brojke iz 2011. Prosječna cijena pšenice bila je 15,6 posto više nego 2021. godine, za Više za 24,8 posto. Ovo povećanje cijena žitarica u FAO-u objašnjavaju "značajnim poremećajima na tržištima, sve većom neizvjesnošću, višim cijenama energije i proizvodnje, nepovoljnim vremenskim uslovima u nekim ključnim zemljama ponude i snažnom potražnjom".

"Prosječne cijene biljnih ulja, mlijeka i mesa pokazale su se najvišim u više od trideset godina".

Prosječne cijene biljnog ulja, mlijeka i mesa prema rezultatima za 2022. također su bile najviše u historiji posmatranja FAO (od 1990.), cijene šećera – najviše od 2012. godine.

“Druge godine FAO bilježi inflaciju u svijetu od preko 30%, danas je već preko 35%. Skok se dogodio zbog nagomilanih problema koji su ekonomije razvijenih zemalja pumpali novcem bez ničega”, rekla je bivša potpredsjednica Vlade Viktorija Abramčenko.

Rezultati za 2022. godinu pokazali su da su se cijene glavnih proizvoda indeksa prilagodile, ali su u decembru cijene mlijeka pale za 17%, za Žitarice za 12%, for šećer za 7%, a za meso za 6% iznad nivoa iz 2021. Pale su samo cijene nafte, rekla je Daria Snitko, šefica Centra za ekonomske prognoze Gazprombanke.

U odnosu na prosječne vrijednosti iz 2010-ih, cijene svih roba su krajem 2022. godine bile više za 25-30%. 2022. globalna prehrambena kriza mogla bi se prevazići naporima Ujedinjenih naroda i Rusije zajedno s Turskom i drugim zemljama, strateškim partnerima na globalnom tržištu žitarica, rekao im je profesor na Katedri za trgovinsku politiku dodiplomskih studija REU-a. GV Plekhanova Ibrahim Ramazanov.

Direktor Kancelarije za komunikacije FAO sa Ruskom Federacijom Oleg Kobjakov kaže da su energetska kriza, kao i geopolitičke tenzije oko situacije sa Ukrajinom 2022. godine, među tradicionalnim faktorima rizika za pogoršanje krize hrane (npr. povećanje svetske populacija). FAO ima za cilj eliminirati glad do 2030. godine. Ali očito je da taj cilj neće biti postignut u preostalih sedam godina. Naprotiv: broj gladnih ljudi i dalje raste. I ako se ranije radilo o ekonomskoj dostupnosti hrane, onda 2023. „postoje objektivni i ozbiljni rizici da će hrana, pojedine njene grupe, postati fizički nedostupne“, rekao je Kobjakov tokom izložbe Agros.

Značajno ograničenje pristupa ruskim mineralnim đubrivima će igrati ulogu u tome. Zbog poteškoća sa osiguranjem tereta, transporta i tereta cijene su im porasle. Kao rezultat toga, njihova dostupnost poljoprivrednicima je smanjena. I što manje đubriva unesete, manji prinos dobijate, rekao je Oleg Kobjakov.

Svjetsko tržište hrane je do početka 2023. još uvijek bilo u stanju da se sveukupno prilagodi geopolitičkoj situaciji i specifičnostima globalnog tržišta, kaže Ibrahim Ramazanov. "Pored toga, svjetska prehrambena kriza je također prevaziđena zahvaljujući rekordnoj žetvi žitarica i drugih osnovnih sirovina za proizvodnju hrane u Rusiji", rekao je stručnjak.

Stoga se, prema njegovom mišljenju, 2023. godine može očekivati ​​uravnoteženiji scenario razvoja globalnog tržišta hrane zbog visokog izvoznog potencijala.

Prema Viktoriji Abramčenko, globalne cene hrane će nesumnjivo nastaviti da rastu u 2023. “Kriza će se nastaviti na globalnom tržištu hrane. Jer tržište hrane zavisi od dva druga - tržišta mineralnih đubriva i tržišta energije. I ovdje se ne mogu očekivati ​​poboljšanja za druge zemlje”, objasnila je ona u intervjuu za RIA.

U naredne dvije do tri godine može se očekivati ​​da će cijene za sve proizvode ostati visoke u odnosu na nivoe s kraja 2010-ih, slaže se Daria Snitko.

2023. svijet čeka potpunu krizu s hranom, rekao je za Trust Technologies (bivši PwC) u decembru Mihail Magrilov, šef službe za vladine agencije i kompanije javnog sektora. Udvostručenje cijena đubriva i energije od 2021. godine, kao i ekstremna volatilnost i nepredvidivost cijena, doveli su do usporavanja rasta poljoprivredne proizvodnje na 1,1% godišnje. To nije dovoljno da prehrani rastuću populaciju Zemlje (a nedavno smo premašili osam milijardi ljudi), čak i kada bi svi mogli sebi priuštiti kupovinu skupih namirnica, kaže Magrilov.

Prema Ujedinjenim nacijama, 2021. godine 10% svjetske populacije (828 miliona ljudi) bi gladovalo. Ukoliko se ne preduzmu drastične mjere za okončanje krize, svijet će se suočiti s masovnom glađu, političkom destabilizacijom i nekontroliranom migracijom, upozorio je prošlog jula Svjetski program za hranu UN-a.

„Broj trendova raskida raste, kao da neki regioni sveta pokušavaju da situaciju učine kritičnom. Primjer za to je agresivno usvajanje ESG agende, posebno u Evropi, u pozadini rastućih troškova i smanjenja ponude ključnih roba”, rekao je Magrilov.

Glavni rizik za 2023. biće naravno vremenski uslovi. „Pogledaćemo vremenske prilike u Crnom moru, glavnom proizvođaču pšenice, u Evropi i Srbiji USA, pazite pažljivo”, objašnjava Daria Snitko.

Ali i u EU iu USA tema skraćivanja useva se sve više obrađuje. Evidentno je i da Evropa ulazi u dugoročni trend smanjenja proizvodnje. Stoga će procjene žetve u našoj zemlji, posebno pšenice, i dalje biti glavna stvar na tržištu žitarica i određivati ​​nivo cijena, kaže stručnjak.

“U Evropi i USA žetve se smanjuju. Stoga će procjene usjeva u Rusiji i dalje biti najvažnije na globalnom tržištu žitarica i određivati ​​nivoe cijena.”

“Rizik od povratka globalne krize hrane prvenstveno je vezan za politiku USA i njihovi saveznici nprusammen je imao za cilj da zaoštri globalnu konfrontaciju i želju da USAda poboljšaju sopstvenu globalnu konkurentnost ograničavanjem ekonomskog rasta drugih zemalja“, kaže Ramazanov.

Osim toga, problemi na svjetskom tržištu energenata, đubriva i određenih resursa mogu dovesti i do određenog povećanja cijena hrane na svjetskom tržištu, dodaje stručnjak.

Vjerovatno je da se stabilizacija i izlazak sa samita mogu postići samo deglobalizacijom i stvaranjem niza velikih regionalnih klastera širom svijeta. Za Rusiju to znači fokusiran razvoj odnosa sa nizom partnerskih zemalja sa kojima naša zemlja ima mnogo zajedničkih interesa i visok potencijal za razmjenu. To mogu biti zemlje poput Indije, Irana, Turske, Uzbekistana, Kine, kaže Mihail Magrilov.

Što se tiče Rusije, unutrašnje tržište je pouzdano zaštićeno od globalnih poskupljenja, takođe zbog postojećih izvoznih tarifa, kaže Abramčenko. Nema problema sa dostupnošću hrane. U 2022. požnjeli su veliki rod žitarica (skoro 154 miliona tona) i drugih useva u Rusiji. Za određene namirnice (npr. žitarice i biljno ulje) proizvodnja je višestruko veća od potražnje.

„Svakako se može reći da naša zemlja već dugo nije u najboljoj formi kao što je bila u tekućoj sezoni“, kaže Dmitrij Rylko, generalni direktor Instituta za poljoprivredna tržišta i privredu (IKAR). Sada je glavni zadatak da odnesemo što više žitarica i ulja za konture domaćeg tržišta, inače nas čekaju veliki višak kapaciteta i gubici. Rusija do kraja sezone na svjetsko tržište može donijeti 45,5 miliona tona pšenice, a to bi bio apsolutni rekord, procjenjuje stručnjak. To je bilo nezamislivo prije 20 godina.

Ali to ne znači da se možemo smiriti. Sada smo postigli samodovoljnost u mnogim proizvodima prvog reda. Ali još uvijek postoje sredstva za proizvodnju za poljoprivredu. I ovdje situacija više nije tako ružičasta: zemlja je u velikoj mjeri ovisna o uvozu sjemena, genetskog materijala i agrohemijskih proizvoda, kaže Rylko.

Direktor Sveruskog instituta za probleme poljoprivrede i informatike. Nikonov Aleksandar Petrikov takođe primećuje "izvesnu stabilizaciju" ruskog domaćeg tržišta. Ipak, inflacija hrane i dalje je visoka u zemlji - bila je neuporedivo niža 2019. i 2020. godine, kaže on. Osim toga, ne treba zaboraviti da je udio troškova za hranu u ruskom budžetu veoma visok - sada iznosi oko 32,9%. „A ekonomska dostupnost hrane je najvažniji pokazatelj prehrambene sigurnosti jedne zemlje“, naglašava stručnjak.

izvor: Zerno online (Russland) \ t

6
NAZAD NA POLJOPRIVREDU
×