5. decembar je Svjetski dan tla i na ovaj dan Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) podsjetila je da 95% hrane koju konzumiramo dolazi direktno ili indirektno sa našeg tla. Čak i umjetno meso uzgojeno od proteina graška ne zahtijeva ništa manje hranjivih tvari u tlu nego pšenica ili krompir.
Međutim, kada se tlo brzo razgradi, naša prehrana gubi te hranjive tvari. Sadržaj nutrijenata u hrani se smanjio u posljednjih 70 godina. UN procjenjuju da dvije milijarde ljudi pati od nedostatka elemenata u tragovima.
Otprilike trećina svjetskog tla je već otkopano. Ovaj gubitak čini Zemlju manje produktivnom i, kao što je gore prikazano, dovodi u opasnost i sistem ishrane i zdravlje ljudi.
Poljoprivredne metode, od obrade tla do krčenja šuma do prekomjerne ispaše, ubrzavaju degradaciju tla, što također smanjuje sposobnost tla da akumulira ugljik.
Osiromašenje tla pogađa regije širom svijeta. Pogledajmo neke brojke koje pokazuju stanje tla širom svijeta.
68% – Erozija tla u Južnoj Americi
Erozija pogađa više od 68% tla u Južnoj Americi kroz krčenje šuma i prekomjernu ispašu. Prema Vijeću za zaštitu prirodnih resursa, dezertifikacija prijeti između 27 i 43% teritorije u Boliviji, Čileu, Ekvadoru i Peruu
Više od polovine zemlje u Argentini, Meksiku i Paragvaju je "nepogodno za obradu" zbog dezertifikacije.
Ugroženo je oko 125 miliona ljudi koji žive u polusušnim zemljama i subhumidnim regijama.
Koordinator Konvencije Ujedinjenih naroda za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD) za Latinsku Ameriku i Karibe, José Miguel Torrico, izjavio je da se "godišnji trošak iscrpljivanja zemljišta za Latinsku Ameriku i Karibe procjenjuje na 60 milijardi američkih dolara godišnje".
17,3 centimetra - Gubi se u Iowi
Od 1850. godine, Iowa je izgubila u prosjeku 17,3 inča svog gornjeg sloja tla, prema američkom Ministarstvu poljoprivrede. Procjenjuje se da će takvom stopom ostati samo oko 60 usjeva prije nego što potpuno nestane.
U međuvremenu, erozija tla košta USA približno 37,6 milijardi dolara godišnje u izgubljenoj produktivnosti. Erozija može dovesti do gubitka usjeva, sredstava za život i biodiverziteta.
25% – rizik od dezertifikacije evropskih zemalja
Otprilike četvrtini teritorije evropskog kontinenta prijeti dezertifikacija. Većina je koncentrisana u južnoj Evropi.
Mediteran je svakako europska regija najsklonija degradaciji tla i dezertifikaciji, s najvećom ukupnom erozijom i najnižim sadržajem organske tvari u tlu.
Nedavne studije navode da “Rast stanovništva, brze promjene u korištenju zemljišta, povezane društveno-ekonomske aktivnosti i klimatske promjene vrše ozbiljan pritisak na tlo regije.”
Ovdje je koncentrisan veliki dio svjetske proizvodnje maslinovog ulja, orašastih plodova, paradajza i vina. Ali istraživači tvrde da mediteransko tlo "dostiže kritične granice za svoju sposobnost pružanja usluga ekosistema". To uključuje poljoprivredu i hvatanje ugljika.
Više od 12,3% — udio degradiranih zemalja u Rusiji
Ruski naučnici su 2020. godine procijenili stanje zemalja u Rusiji na osnovu koncepta neutralne ravnoteže njihovog propadanja. Prema principu „potpune pokrivenosti“, proračun za Rusiju u cjelini pokazuje 12.3% udjela degradiranih područja, što se čini kao jako prosječan pokazatelj za zemlju sa velikom raznolikošću društveno-ekonomskih i fizičko-geografskih uslova. Varijacija u udjelu degradiranih površina izračunata ovom metodom kreće se od oko 63-67% u regijama Rostov i Volgograd do manje od 1% u regijama Amur, Kaluga i Ivanovo.
7,2 miliona tona – gubici usjeva u Indiji
Osiromašenje tla jedan je od najhitnijih ekoloških problema Indije. Gotovo dvije trećine zemalja je u stanju pogoršanja, što znači smanjenu produktivnost zemljišta.
Godišnji gubici usjeva zbog erozije tla u Indiji procjenjuju se na 7,2 miliona tona, što je ekvivalentno između 4 i 6,3 posto godišnje poljoprivredne proizvodnje.
Predviđa se da će Indija uskoro prestići Kinu kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Ovo može dodatno pogoršati problem tla.
65% – Kopneno rudarstvo u Africi
U Africi se minira do 65% produktivnog zemljišta, a dezertifikacija pogađa 45% teritorije kontinenta.
Veliki dio ovog problema je krčenje šuma, a ni to nije lak zadatak. Na primjer, složena mreža siromaštva, etnički sukobi i rastuća populacija u kenijskom šumskom rezervatu Olpusimore samo su neki faktori koji dovode do masovnog krčenja šuma i degradacije zemljišta.
Neto gubitak šuma u Africi nastavlja da raste, a najnovija procjena je da se svake godine gubi 4 miliona hektara šuma.
izvor: AgroBusiness (Russland) \ t