Povećanje poljoprivredne produktivnosti pomaže poljoprivrednicima da zadovolje potrebe za hranom rastuće svjetske populacije uz korištenje relativno manje resursa. Jedan od najinformativnijih pokazatelja poljoprivredne produktivnosti je ukupna faktorska produktivnost (faktorska produktivnost), koja pokazuje efikasnost sa kojom se poljoprivredni resursi kombinuju za proizvodnju proizvoda.
Za razliku od jednofaktorskih brojača kao npr B. Prinos po hektaru (prinos), ukupna produktivnost upoređuje ukupnu proizvodnju biljnih, životinjskih i proizvoda akvakulture sa ukupnim resursima koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji. Kada ukupni troškovi poljoprivrednih proizvoda rastu brže od ukupnog broja upotrijebljenih inputa, OFP se povećava.
Služba za ekonomska istraživanja USDA (ERS) procijenila je godišnje indekse svjetske, regionalne i nacionalne poljoprivredne proizvodnje i produktivnosti od 1961. godine. ERS je 2022. ažurirao svoje procjene i proširio seriju kako bi uključio podatke za 2020. godinu. Ažurirani podaci pokazuju da je stopa rasta svjetske proizvodnje u 2010. godini bila skoro za trećinu niža nego u 2000. godini iu 2011-20. na 1,93% godišnje sa 2,72% godišnje u 2001-10. pala je. Tokom protekle decenije, stope rasta globalne poljoprivredne proizvodnje bile su najniže u svih šest decenija obuhvaćenih nizom podataka.
Rast produktivnosti je takođe počeo da opada, što je doprinelo usporavanju rasta poljoprivredne proizvodnje. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka rast svjetske poljoprivredne proizvodnje osiguran je intenziviranjem proizvodnih resursa, odnosno povećanjem upotrebe rada, kapitala i gnojiva po hektaru. Ovaj period uključuje i rane godine zelene revolucije, kada su prednosti poljoprivrednog istraživanja i razvoja, kao što je uvođenje visokoprinosnih usjeva, dovele do povećanja produktivnosti žitarica. Vremenom je rast OFP-a takođe počeo da se ubrzava od 1960-ih. postala najveća komponenta rasta poljoprivredne proizvodnje.
Međutim, tokom protekle decenije, kako je rast proizvodnje usporen, većina usporavanja je nastala zbog usporavanja rasta poljoprivredne produktivnosti. U 2010. prosječan rast FFP-a bio je 1,12% godišnje u poređenju sa 1,99% godišnje u 2000-im. OFP nije bio jedina komponenta rasta poljoprivredne proizvodnje u protekloj deceniji. U poređenju sa poslednje dve decenije, rast proizvodnje povezan sa intenzivnim korišćenjem inputa (radne snage, kapitala i materijala) po hektaru i navodnjavanjem je opao, ali se stopa usvajanja zemljišta ili konverzije u obradivo zemljište više nego udvostručila.
Uprkos tome, usporavanje rasta OFP-a bilo je najdominantniji faktor koji je uticao na rast proizvodnje. Sve u svemu, usporavanje rasta globalne produktivnosti ukazuje na to da će farmeri morati da koriste više zemlje i drugih inputa kako bi održali rast proizvodnje.
Gdje je usporen rast poljoprivredne produktivnosti?
U posljednjoj deceniji, rast poljoprivredne proizvodnje je ubrzan u razvijenim zemljama, ali je usporen u zemljama u razvoju, iako je stopa rasta proizvodnje u zemljama u razvoju i dalje veća.
U razvijenim zemljama rast poljoprivredne proizvodnje u prosjeku je porastao sa 0,83% u 2000-im na 1,27% u 2010-im. Prosječan godišnji rast u razvijenim zemljama bio je 2010% u 1,05-im godinama i ostao je najveća komponenta rasta proizvodnje. Dodatni rast uzrokovan je stabilizacijom količina zemljišta koje se koristi u proizvodnji i povećanjem iskorištenosti proizvodnih resursa po hektaru.
U zemljama u razvoju, rast proizvodnje se povećao sa prosječnih 3,61% u 2000-ima na 2,19% opao 2010-ih. Ovaj pad je najvećim dijelom posljedica usporavanja rasta poljoprivrede, koji je pao za više od polovine – sa 2,20% u prosjeku u 2000-im na 1,06% u 2010-im. Stopa navodnjavanja i korištenja proizvodnih resursa u zemljama u razvoju također je opala 2010-ih, dok je stopa eksploatacije zemljišnih površina ostala otprilike nepromijenjena.
Dugoročni rast poljoprivredne produktivnosti nije isti u različitim zemljama. Na primjer, od 1991. do 2020. godine stopa rasta FFP-a u glavnim poljoprivrednim zemljama proizvođačima Brazila, Kine, Meksika i Ukrajine iznosila je više od 2% godišnje. U istom periodu, godišnji rast FFP-a u Kanadi, Indiji i Rusiji iznosio je 1 do 2 procenta godišnje, a u USA i Australija 0 do 1 posto godišnje.
U posljednjih 30 godina došlo je do negativnog povećanja FFP-a u nekoliko zemalja Afrike i Južne Amerike. Iako FP varira iz godine u godinu zbog vremenskih i drugih faktora, dugoročni rast FP može biti negativan ako se farmeri šire na manje produktivno poljoprivredno zemljište, pogoršavaju prirodne resurse ili utiču na klimatske promjene.
Razlozi za usporavanje rasta produktivnosti
Do usporavanja rasta poljoprivredne produktivnosti može doći zbog nekoliko faktora.
Prvo, nedavne studije su pokazale da klimatske promjene i povezani vremenski šokovi, kao što su suša, usporen rast ili smanjeni prinosi usjeva. Kako vremenski šokovi vremenom postaju ekstremniji ili češći, negativan uticaj na poljoprivrednu produktivnost će vjerovatno postati još značajniji.
Drugo, pojava novih štetočina i bolesti, kao što su korovi otporni na bolesti, u nekim slučajevima je smanjila prinose ili zahtijevala dodatne troškove ili metode upravljanja za kontrolu.
Treće, tempo razvoja novih tehnologija za povećanje produktivnosti može usporiti.
Prethodna studija ERS-a pokazala je da državna potrošnja na istraživanje i razvoj u poljoprivredi opada u zemljama s visokim dohotkom, što bi moglo odražavati dugoročni pad rasta FP. Istovremeno, poljoprivrednici u različitim regijama svijeta mogu polako usvajati napredne tehnologije. Na primjer, proizvođači u zemljama u razvoju često nemaju pristup pouzdanim sistemima za širenje poljoprivrednog znanja, poljoprivrednog finansiranja i osiguranja, ili pouzdanu infrastrukturu informacione tehnologije koja olakšava uvođenje novih tehnologija. Konačno, studije ERS-a su pokazale da prepreke međunarodnoj trgovini mogu ograničiti transfer tehnologija za povećanje produktivnosti između zemalja i učiniti uvoz poljoprivrednih resursa skupljim.
izvor: AgroBusiness (Russland) \ t